Čak 96 zatvorenika odbjeglo je iz kaznenopopravnih zavoda s područja Federacije BiH, a iz RS njih 56...
Prema jedinim dostupnim informacijama iz septembra prošle godine, 96 zatvorenika odbjeglo je iz kaznenopopravnih zavoda s području Federacije BiH. Da je u ovim slučajevima statistika promjenljiva kategorija, pokazuje nedavni primjer bijega Karaj Kamela bin Alija iz zeničkog zatvora.
Slična situacija je i u RS, iz čijih zatvora su pobjegli ratni zločinac Radovan Stanković te Željko Milovanović, osumnjičen za atentat na Ivu Pukanića i Niku Franjića. U februaru prošle godine u RS je evidentirano 56 odbjeglih osuđenika.
Većina odbjeglih zatvorenika, poput Bin Alija, pobjegli su zloupotrebljavajući prilično liberalne propise takozvanih ''vanjskih pogodnosti''. Oni se jednostavno nisu vraćali sa vikend dopusta i godišnjih odmora. Neki od njih svoj bijeg realizirali su uz pomoć drugih zatvorenika, ali i uz asistenciju zatvorskih policajaca.
Odvezao se "golfom"Najspektakularnije i najkontroverznije bjekstvo u RS bilo je ono Radovana Stankovića iz KPZ Foča u maju 2007. godine.
Stanković, bivši pripadnik Miljevinskog bataljona Fočanske taktičke brigade Vojske RS, pred Sudom BiH osuđen je na 20 godina zatvora za učešće u zločinima počinjenim tokom 1992. godine nad civilima s područja općine Foča. On je 25. maja 2007. usred bijela dana pobjegao stražarima KPZ Foča na putu prema bolnici.
Stankovićevo kretanje osiguravala su devetorica stražara. No, on se prilikom izlaska iz policijskog vozila navodno otrgnuo dvojici stražara i trčeći uspio ući u vozilo "golf 3" bijele boje koji ga je čekao na parkingu fočanske bolnice.
Stanković nikada nije uhvaćen, a krivični postupak pokrenut je protiv stražara.
Željko Milovanović, koji je nedavno uhapšen u Beogradu zbog sumnje da je učestvovao u ubistvu Ive Pukanića i Nike Franjića, u junu 2005. godine pobjegao je iz zatvora Kula kod Sarajeva.
Milovanović je do 1995. godine živio u Belom Manastiru i bio je pripadnik zloglasne policijske postrojbe MUP-a Srbije, tzv. Crvenih beretki.
Nakon neuspjelog pokušaja pljačke pošte u Beočinu u Srbiji, kada je i ranjen, Milovanović je bio prisiljen potražiti ljekarsku pomoć u bolnici u Tuzli, nakon čega je i uhapšen.
Vlasti BiH su prije bijega iz zatvora Kula pripremale njegovo izručenje srbijanskom pravosuđu, s obzirom na to da je državljanin Srbije. Hrvatska je Milovanovića tražila i izbog ratnih zločina počinjenih na njihovoj teritoriji.
Među "svježijim" bjekstvima je i slučaj devetorice zatvorenika iz sarajevskog zatvora u Ustikolini, a kojima se ovih dana sudi u Goraždu. Imsad Spahić, Namik Durmić, Almin Mujezinović, Dženan Džaka, Sanel Demirovski, Mahir Kurahović, Vedad Čengić, Aldin Sokolić i Adnan Smajić savladali su 10. maja ove godine stražare i oduzeli im oružje.
Akcijom sarajevske policije i CJB Istočno Sarajevo istog dana su svi pohvatani na putu prema Sarajevu, a posljednji je uhvaćen u njegovoj kući.
Poznati međunarodni kradljivac dragulja Branko Simić (22) iz Užica, državljanin Srbije, u maju ove godine pobjegao je iz prostorija Suda BiH dok je čekao postupak za ekstradiciju. Iskoristio je nepažnju sudskog policajca koji je ostavio otvorena vrata te nesmetano išetao iz kruga Suda BiH. Za njim je raspisana potjernica Interpola Njemačke.
Hotelijer na odmoruMilorad Milaković bio je vlasnik nekoliko noćnih barova i luksuznog hotela "Shervood" u blizini Prijedora. Uhapšen je u maju 2003. godine. Sud BiH u martu 2004. godine osudio ga je na devet godina zatvora zbog krivičnih djela organiziranog kriminala, trgovine ljudima i međunarodnog vrbovanja zbog prostitucije.
Kaznu je izdržavao u banjalučkom zatvoru Tunjice. U avgustu 2007. iskoristio je svoje pravo na dopust, odnosno "spojio je dva vikenda" i otišao na „odmor", s kojeg se nikada nije vratio.
Iz pritvora u banjalučkim Tunjicama 2004. godine pobjegli su Dejan Karalić i Kristijan Karevski. Karalić je državljanin Srbije. U Republici Srpskoj osuđen je u septembru 2004. godine na osam mjeseci zatvora. Kaznu je počeo izdržavati u oktobru te godine, a već u decembru pobjegao je iz pritvora i to zajedno sa Kristijanom Karevskim, koji je služio kaznu od 14 godina zatvora. Oni su uhapšeni u Srbiji, gdje se nalaze u zatvoru.
Iz KPZ u Banjoj Luci 2005. godine pobjegli su Mišo Bužanin, Đorđe Vojnović Đole i Slobodan Blagojević Bobija, zatim 2006. Davor Karajčić Dačo, a naredne 2007. godine Nenad Nejtek.
Potraga za dvanaestoricom Prema evidenciji Kaznenopopravnog zatvora u Mostaru, u bijegu se nalazi 12 osuđenika, koji su na razne načine utekli iz ove ustanove poluzatvorenog tipa. Riječ je o ubicama, teškim razbojnicima, utajivačima poreza. Iako se radi o bjekstvima koja datiraju još iz 1996. godine, za ovim osobama i dalje se traga.
Većina njih pobjegla je koristeći se izvanzavodskim aktivnostima ili puštanjem na slobodu tokom vikenda.
Najteži osuđenici, kojima je presuđeno za ubistva, su Zoran (Nike) Čurak (35) iz Kule kod Travnika i Tomislav (Pere) Vidović (34) iz Bilalovca kod Kiseljaka.
Od deset godina kazne, koliko je bio osuđen, Čurak je izdržao svega pola godine, dok je Vidović predviđenu devetogodišnju zatvorsku kaznu bijegom "skratio" na devet mjeseci.
Jozo (Ante) Brkić, zvani Lindo (32), za teško razbojništvo dobio je osmogodišnju kaznu, od čega je odležao samo dvije i po godine. On se nakon izvanzavodskih aktivnosti 27. decembra 1999. u KPZ više nikada nije vratio.
Interesantan je slučaj Tomislava Pandžića Tome (35) iz Drinovaca kod Gruda. On je odslužio samo mjesec od trogodišnje robije zbog pranja novca kao vlasnik firme "Tomi group". Nedugo poslije njegovog bijega u 2007. godini učestvovao je u rasturanju velikih količina cigareta "marlboro" u Grudama, nakon čega je pobjegao u Hrvatsku.
Posljednji koji se nije vratio u mostarski zatvor u maju ove godine je Admir (Džemala) Demirović (28) iz Mostara, osuđen na dvije godine i dva mjeseca zatvora za više krivičnih djela, između ostalog i krivotvorenja novca.
Likvidirao mu ocaRodoljub Bijelić je početkom jula 2007. godine iz zatvora u Banjoj Luci otišao na "vikend dopust" s kojega se nikada nije vratio. Bijelić, poznat pod nadimkom Rođo, rodom je iz Kozarske Dubice. Osuđen je za ubistvo Dušana Kotarana, oca Gorana Kotarana, čiji su monstruozni zločini također zaprepastili javnost RS.
Iz istog zatvora su pobjegli i Nikola Račić i Damir Kulić. Kulić je državljanin Republike Hrvatske, a osuđen je na tri godine zatvora za utaju poreza i pranje novca. I on je sa izdržavanja zatvorske kazne na Tunjicama pobjegao tako što se nije vratio sa dodijeljenog dopusta. Desilo se to u novembru prošle godine.
Hapšenje u KanadiKanadska policija nedavno je uhapsila Elvira Pobrića (37), koji je 1992. godine osuđen na 20 godina zatvora zbog dvostrukog ubistva. Tri godine nakon monstruoznih ubistava koja su se dogodila nedaleko od Ključa, Pobrić je pobjegao iz zatvora u Foči.
Prilikom hapšenja u Kanadi otkriveno je da je hladnokrvni ubica iz BiH vodio porodični život, da nije krio svoj identitet te da je na svoje ime u Kalgariju imao registriranu fabriku aluminija. Interpol je za Pobrićem izdao potjernicu još prije četiri godine, a policija je mjesecima bezuspješno tragala za njim.
Odlazak teroriste Dimona iz SarajevaNajpoznatiji slučaj bijega iz KPZ Sarajevio je svakako onaj Lajonela Dimona 1999. godine. Dimon, francuski državljanin, zajedno sa svojim saučesnikom Molud Bugelanom, osuđen je u BiH na 20 godina zatvora zbog teških krivičnih djela poput terorizma, ubistava i pljački.
Dimon je bio vođa "bande iz Rubea", grupe kriminalaca optužnih za niz bombaških napada u Lilu 1996. godine. Poslije suočavanja s optužbama, boravio je u BiH, gdje je 1997. godine uhapšen nakon dvostruke pljačke u Zenici kojom prilikom su ubijeni čuvar benzinske pumpe i policajac. Dimon je kaznu izdržavao u Zenici, ali je nakon jedne tuče prebačen u Sarajevo, odakle je pobjegao nekoliko dana prije nego što je trebao biti isporučen Francuskoj.
Iz sarajevskog zatvora pobjegao je sa 20-godišnjim Edinom Džihanom. Uvečer 26. maja 1999., dok je straža gledala prijenos finala Kupa šampiona u fudbalu između "Bajerna" i "Mančester junajteda", njih dvojica su se provukla do prizemlja zatvorske zgrade presjekavši pritom željezne rešetke, najvjerovatnije posebnim aparatom koji im je dostavljen izvana.
Prebacili su se u dio Palače pravde koja pripada sudskim institucijama, skinuli željeznu rešetku s prozora u prizemlju i jednostavno išetali na sporednu ulicu.
Džihan i Dimon pobjegli su na teritorij RS. Tri dana kasnije, Džihan je uhapšen u Sarajevu, a četiri godine kasnije Dimon u Njemačkoj.
On je u međuvremenu u Francuskoj u odsutnosti osuđen na doživotni zatvor. Ovaj Francuz prešao je na islam, te 1994. došao u Bosnu, da bi do kraja 1995., pod imenom Abu Hamza, bio u brigadi "El-Mudžahid" u Zenici.
preneseno iz dnevnog avaza.
